Antioksidansi štite naše ćelije

Slobodni radikali su korijen mnogih zdravstvenih problema. Oni napadaju naše ćelije i mogu ih učiniti nefunkcionalnim. Pročitajte sada koji antioksidansi pružaju posebno pouzdanu zaštitu i koja ih hrana sadrži!

Slobodni radikali napadaju stanice, a antioksidansi ih štite

Slobodni radikali su molekule koje sadrže kisik i koje su opasno nestabilne jer im nedostaje elektron u njihovoj kemijskoj strukturi. Vi ste nepotpuni. Zato traže odgovarajući elektron da ponovo postanu celi.

U ovoj potrazi za odgovarajućim obvezujućim partnerom, slobodni radikali su vrlo nemilosrdni i, iznad svega, vrlo ishitreni. Kada se formira slobodni radikal, potrebno je rekordnih 10-11 sekundi (0.00000000001 sekundi) da napadne bilo koju žrtvu.

Agresivno otima elektron koji mu je potreban od sljedećeg najbolje intaktnog molekula (npr. molekula ćelijske membrane, proteina ili DNK). Ova krađa elektrona naziva se oksidacija. Budući da oksidacija – čim prijeđe podnošljivu mjeru – opterećuje tijelo, to se naziva oksidativni stres.

Slobodni radikali i njihove posljedice po organizam

Ukradenom molekulu sada nedostaje elektron. Tako sada sam postaje slobodni radikal i kreće u potragu za žrtvom kojoj bi mogao opljačkati elektron.

Na taj način se pokreće opasna lančana reakcija. Visoke koncentracije slobodnih radikala stoga mogu pokrenuti bezbroj lančanih reakcija, koje u konačnici mogu dovesti do visokog nivoa oksidativnog stresa, a time i do sljedećih masivnih oštećenja u tijelu:

• Ograničene ćelijske funkcije ili ćelijska smrt zbog oštećenja membrane
• Oštećenje DNK koje rezultira nekontroliranom diobom stanica (razvoj raka)
• inaktivacija enzima
• Smanjeno stvaranje endogenih proteina
• Uništavanje receptora na površini ćelije: Receptori su specifični proteini na površini ćelije u koje se – prema principu brave i ključa – mogu spojiti odgovarajući hormoni, enzimi ili druge supstance. Ovo spajanje šalje određeni signal ćeliji. Na primjer, ćelije imaju receptore za hormon inzulin. Kada se insulin veže za ove receptore, ćelija dobija signal da preuzme glukozu. Princip zaključavanja i ključa je kao neka vrsta koda koji ima za cilj da osigura da se samo određene supstance mogu vezati za odgovarajući receptor i da se samo "ovlašćene" supstance transportuju u ćelije. Supstancama (npr. toksini) koje nemaju „ključ“ zabranjen je pristup ćelijama. Slobodni radikali mogu uništiti receptore i tako spriječiti prijenos signala. Ako se, na primjer, unište receptori za inzulin, dotična stanica više ne prima glukozu, odnosno gorivo, i umire.
  Antioksidansi su neophodni jer slobodni radikali štete organizmu
  Slobodni radikali uzrokuju veliku štetu našem tijelu. Ako prepoznajete sebe i svoje probleme na listi ispod, pokušajte se hraniti zdravije.

Antioksidansi štite kožu

Konkretno, ovo oštećenje uzrokovano slobodnim radikalima očituje se, na primjer, u naboranoj i sivoj koži koja nema nikakvu elastičnost, u slabosti vena, te u proširenim venama, jer slobodni radikali oštećuju i krvne žile. Potonje se također može manifestirati visokim krvnim tlakom i drugim kardiovaskularnim problemima.

Antioksidansi štite oči

Ako su zahvaćene fine očne žile, pojavljuju se znaci degeneracije i smanjenog vida.

Antioksidansi štite mozak

Ako slobodni radikali napadaju krvne žile u mozgu, prije ili kasnije to može dovesti do moždanog udara. Ako su nervi u mozgu meta napada, to narušava mentalnu budnost i može potaknuti demenciju.

Antioksidansi štite tkivo hrskavice

Slobodni radikali mogu napasti kolagen u hrskavici i utjecati na njenu molekularnu strukturu, što može dovesti do problema sa zglobovima kao što je artritis.

Antioksidansi mogu zaštititi od raka

Ako je DNK stanica oštećena slobodnim radikalima, to može dovesti do takozvane ćelijske degeneracije. Ako vlastiti mehanizmi tijela, koji bi trebali isključiti ovu pogrešnu ćeliju, zakaže, ova ćelija se može umnožiti i tumor razvija rak. Pročitajte i: Vitamini štite od raka. Pokazalo se da antioksidansi štite od raka u ovoj studiji (5 Pouzdani izvor).

Ovaj mali izbor mogućih destruktivnih efekata slobodnih radikala pokazuje da neće postojati niti jedna klinička slika u čijem stvaranju NE učestvuju slobodni radikali.

Antioksidansi su pomoćnici kojima je prijeko potrebna

Samo antioksidans (koji se naziva i čistač slobodnih radikala) može prekinuti lančanu reakciju slobodnih radikala i tako spriječiti oštećenje stanica.

Dakle, prije nego što slobodni radikali ugrabe elektron sa ćelijske membrane ili sa važnog tjelesnog proteina, antioksidansi ulaze i dobrovoljno doniraju jedan od svojih elektrona slobodnom radikalu. Dakle, antioksidansi daju svoje elektrone mnogo lakše nego stanična membrana ili DNK.

Na taj način tjelesne stanice ostaju zaštićene kada su prisutni dovoljni antioksidansi.

Antioksidans osigurava da su tjelesne stanice zaštićene od napada slobodnih radikala na dva načina:

Antioksidansi dobrovoljno doniraju elektrone kako bi zaštitili stanice.

Sami antioksidansi nikada ne postaju slobodni radikali ili se – nakon što odustanu od elektrona – odmah vraćaju u svoj antioksidativni oblik i tako osiguravaju nagli kraj opasne lančane reakcije. Na primjer, ako je antioksidans vitamin E inaktivirao radikal, on će privremeno sam postati slobodni radikal, takozvani radikal vitamina E. Međutim, to nikako ne može imati negativne efekte, jer se vitaminom C odmah vraća u prvobitni oblik kako bi ponovo mogao djelovati kao antioksidans. Ova regeneracija radikala vitamina E jedan je od najvažnijih zadataka vitamina C.
Slobodni radikali i antioksidansi u prapovijesno doba
Slobodni radikali dobijaju lošu reputaciju i čini se da ništa više ne treba da se fokusiramo osim na njihovo iskorenjivanje.

U stvarnosti, međutim, slobodni radikali postoje onoliko dugo (ili duže) koliko je postojao život na Zemlji. Životinje i biljke su već odavno razvile brojne radikalne strategije čišćenja dok su se naši preci još ljuljali s grane na granu i ričali. U to vrijeme nije bilo potrebe da se aktivno i svjesno vodi računa o slobodnim radikalima.

• Prvo, tada nije bilo ni približno toliko faktora rizika koji bi mogli dovesti do stvaranja takve nepotrebne količine slobodnih radikala kao danas (pogledajte dolje za faktore rizika),
• drugo, način života je bio znatno zdraviji (manje trajnog stresa, uravnotežena vježba, više sunčeve svjetlosti, itd.) i
• treće, ishrana je obezbeđivala veoma veliki broj antioksidansa, tako da je eventualni višak slobodnih radikala eliminisan u kratkom roku.

Slobodni radikali i antioksidansi u moderno doba

Danas je situacija sasvim drugačija. Ljudi puše, piju alkohol, jedu brzu hranu, žive u naseljima s velikim prometom i shodno tome visokim emisijama izduvnih gasova, – čini se – izloženi su radioaktivnom topljenju svakih 25 godina i uzimaju lijekove da bi se suprotstavili i najmanjim trnci.

Prema konzervativnim procjenama, svaka od naših 100 triliona tjelesnih ćelija sada je napadnuta od strane nekoliko hiljada slobodnih radikala svakog dana. Velike količine antioksidansa su stoga neophodne da bi se “radikalna” vojska postavila na njeno mjesto.

Nažalost, danas smo ne samo izloženi sve većem broju slobodnih radikala, već se istovremeno prepuštamo ishrani koja sadrži sve manje antioksidansa i zbog njihove štetnosti dodatno opterećuje organizam slobodnim radikalima.

Antioksidansi u ishrani

Dok moderna ishrana zasnovana na žitaricama, mleku i mesu obezbeđuje hranljive materije, proteine, ugljene hidrate i masti u izobilju, antioksidansi su malobrojni. Dakle, ljudi postaju buxomer i buxomer, ali u isto vrijeme sve bolesniji. Ovdje je već pokazano da mlijeko ometa antioksidativno djelovanje voća.

Ono što nedostaje je bogat izbor raznovrsnog povrća i sadnica, voća i samoniklog bilja, prirodnih ulja i masti kao i uljarica i orašastih plodova. Sve ove namirnice su optimalni i bogati izvori vrijednih antioksidanata. Ishrana zasnovana na organskoj hrani, dakle, štiti od bolesti i preranog starenja.

Slobodni radikali takođe mogu biti od pomoći

Međutim, slobodni radikali nisu uvijek nužno loši. Kao što to često biva, količina čini razliku između dobrog i lošeg.

Ovako naše tijelo samo proizvodi mnogo slobodnih radikala tokom svakodnevnih aktivnosti:

Slobodni radikali u ćelijskom disanju

Našim ćelijama je stalno potreban kiseonik za proizvodnju energije. Slobodni radikali se također formiraju kao nusproizvod – što više, to je veća proizvodnja energije u tijelu.

Proizvodnja energije se mijenja prema potražnji. Na primjer, povećava se u stresnim situacijama, tokom sporta ili kada ste bolesni. Shodno tome, ova tri faktora prirodno povećavaju broj slobodnih radikala.

Slobodni radikali mogu uništiti bakterije i viruse

Štaviše, slobodni radikali ne nastaju samo kao nusproizvod nekih tjelesnih funkcija. Proizvodi ih naš organizam – tačnije naš imuni sistem – za vrlo specifičnu svrhu.

Slobodni radikali ne samo da mogu napasti zdrave tjelesne strukture već su u stanju i specifično uništiti patogene poput agresivnih bakterija ili virusa ili obuzdati akutne upalne procese. Dakle, ovdje su slobodni radikali poželjni i korisni.

Koji antioksidansi postoje?

Šta vam prvo padne na pamet kada čujete riječ “antioksidansi”? Vitamin C? Vitamin C je antioksidans. To je tačno. Međutim, njegovi antioksidativni efekti nisu ni približno tako neodoljivi kao što bi vas mogla navesti njegova reputacija.

Jabuka, na primjer, sadrži 10 miligrama vitamina C, ali je njeno antioksidativno djelovanje višestruko veće. Toliko je velik da ako bi antioksidativni učinak dolazio od samog vitamina C, morao bi sadržavati 2,250 miligrama vitamina C, što nije slučaj.

Jabuke očigledno sadrže i niz drugih supstanci koje imaju mnogo jači antioksidativni efekat od vitamina C. Ova visokoefikasna grupa uključuje, na primer, enzime i polifenole koji pripadaju sekundarnim biljnim supstancama (npr. flavonoidi, antocijanini, izoflavoni itd.)

Pet glavnih grupa najefikasnijih antioksidanata su

• Vitamini
• minerala
• elementi u tragovima
• enzimi
• Fitokemikalije (takođe nazvane bioaktivna biljna jedinjenja ili fitokemikalije) izvorno su proizvele biljka ili voće da bi zaštitile tu biljku ili voće od napada gljivica, insekata ili UV zračenja. Druge fitokemikalije s antioksidativnim učinkom su pigmenti u biljci, koji boje cvijeće, lišće ili plodove. U ljudskom organizmu ovi biljni antioksidansi mogu pomoći da ostanemo zdravi i budni.