Crystal Nelson
Koliko roditeljskih navika u ishrani djeca usvajaju a da mi to ne želimo? Povećava li se rizik da dijete ima poremećaj u ishrani ako jedan roditelj pati od njega ili barem pokazuje abnormalne navike u ishrani?
To kaže pedijatar dr Nadin McGowan
Gotovo svaka žena je bar jednom, češće nego ne, bila na dijeti u životu. Dosta njih ima trajno poremećen odnos s hranom – ne nužno do te mjere da potpada pod dijagnozu „poremećaj hranjenja“, ali na način da se ishrana događa neredovno, ponekad nekontrolirano ili vrlo strogo regulirano. To možda nije dobro za majku, ali nije važno za dijete – dodatno se kuha za potomstvo. Ili?
Svaka četvrta djevojčica mlađa od deset godina je u nekom trenutku bila na dijeti
Brojevi poremećaja u ishrani kao što su anoreksija i bulimija su jasni – nastavljaju da rastu. Čak i među djevojčicama mlađim od deset godina, četvrtina je otišla na dijetu. U medijima se ne samo mi odrasli već i djeca suočavamo sa slikama tijela koje bi trebalo da predstavljaju ideal, a istovremeno su nerealne i nezdrave. Teško mu možete odoljeti.
Djeca uče o prehrambenim navikama svojih roditelja
Djeca preuzimaju više naših uloga nego što bismo željeli. Problematičan odnos roditelja prema hrani ili iskrivljena slika o telu dete veoma dobro registruje i često nesvesno usvaja. Nije slučajno da djeca majki s poremećajima u ishrani imaju povećan rizik od razvoja iste bolesti – a to rijetko ima veze s naslijeđem, već s ranim formiranjem problematičnog odnosa s hranom. Naravno, kao majka ili otac, možete izgubiti nekoliko kilograma ako se više ne osjećate dobro. Ni suprotno, gojaznost, nije poželjna, a i tu deca „uče“ od roditelja – obično ne samo jedna osoba u porodici ima višak kilograma, već svi.
Budite dobar uzor – i kada je u pitanju ishrana
Roditelji uvijek trebaju biti svjesni da su uzor svojoj djeci. Dobra, izbalansirana hrana i razuman odnos prema njoj važni su za zdravlje tijela i duše. Ne samo za djecu nego i za odrasle.
Dakle, šta je važno? Živite zdravo. Sve je dozvoljeno, naravno i pomfrit sa majonezom, ako sutradan ima hranljivijih, nižekaloričnih namirnica – zavisi od mešavine. Ne vjerujem u fundamentalne zabrane (npr. “bez šećera”).
Stroga pravila ishrane često dovode do toga da hrana postaje sve zanimljivija, a zatim se tajno konzumira u ogromnim količinama. Kuvajte sveže i raznovrsno. Neka vaše dijete učestvuje u ishrani – od razmišljanja o tome šta će jesti, do kupovine i zajedničkog kuhanja. Rad sa hranom je zabavan! Jelo je nešto lijepo i ugodno – nema razloga za brigu.
