John Myers
Čak i prije nego što se moglo ozbiljno razgovarati o porezu na šećer, republikom je ponovno odjeknuo krik ogorčenosti zbog "paternalizma". U slučaju FDP-a i velikih dijelova Unije, takvi refleksi, za koje se kaže da služe slobodi građanina, dio su političke samodefinicije, čak i ako se iza toga vjerojatnije krije cool, biznis - prijateljska politika. No, iznenađujuće je da se čak i novi Zeleni toliko boje da ih se ne nazove “strankom za zabranu” da ne žele imati ništa s porezom na šećer.
Sve više i više prekomjerne težine
Ali što zapravo govori protiv poreza na preslatku hranu? Čak ni najžešći prehrambeni lobist više ne poriče da je previše šećera štetno. Broj osoba s prekomjernom tjelesnom težinom raste gotovo posvuda u svijetu, a često su pogođena i djeca. U Njemačkoj se svaka četvrta odrasla osoba i svaka deseta mlada osoba smatra pretilom. Rezultati su kardiovaskularne bolesti i dijabetes. Već danas 6.7 milijuna ljudi u Njemačkoj boluje od dijabetesa tipa 2, a trend je u porastu.
Zdraviji život štedi novac
S ekonomskog gledišta, svako sredstvo treba biti ispravno za zaštitu zdravlja građana. U Njemačkoj je 70 posto izdataka za zdravstvenu skrb uzrokovano bolestima povezanima s načinom života – uključujući ne samo lošu prehranu, već i nedostatak tjelovježbe te bolesti uzrokovane stresom.
Jedno je sigurno: moglo bi se uštedjeti mnogo novca kada bi svi živjeli malo zdravije. Uz mnoge druge mjere tome može pridonijeti i porez na šećer.
Primjer Velike Britanije
Želite li primjer? Takav će se porez ovih dana uvesti i u Velikoj Britaniji. Za više od 50 grama šećera po litri pića plaća se protuvrijednost od 20 centi. Za više od 80 grama naknada se povećava na 27 centi. Usporedbe radi: u Njemačkoj Fanta i Sprite sadrže čak 90 grama šećera po litri. Reakcija britanske industrije pića nije se dugo čekala: baš u vrijeme uvođenja poreza, proizvođači su spustili sadržaj šećera u gaziranim sokovima malo ispod granice. No, prema njihovom tumačenju, to naravno nema veze s novim porezom.
Francuska, Irska, Portugal, Belgija, Norveška, Estonija, Meksiko, Saudijska Arabija, Singapur i Južna Afrika imale su slična iskustva. I tamo postoje posebni nameti na pića koja sadrže šećer, pa je ili pala prodaja ili su proizvođači promijenili recepturu.
Potrebni su i semafori za hranu
Naravno, sam porez na šećer neće riješiti problem pretilosti i bolesti stila života. Jednako važno bilo bi i uvođenje semaforskog označavanja na svu hranu. Zato što šećera ima previše ne samo u coli i Co., već iu naizgled nedužnoj hrani – poput hrskavih müslija, voćnog jogurta ili gotove pizze. No posebno je Unija do sada uspješno spriječila takav prehrambeni semafor. Čini se da je navodna sloboda građanina velikom dijelu politike važnija od prava na informiranost, zaštitu i obrazovanje.
