Peršin se tradicionalno koristi kao ljekovita biljka u mnogim zemljama. Biljka je bogata sekundarnim biljnim tvarima i nudi mnogo više od toga da bude samo ukras na rubu tanjura. Stoga se od sada iznimno isplati češće jesti peršin.

Peršin je u antičko doba bio popularna ljekovita biljka

Peršin ne samo da oplemenjuje umake, salate, juhe i variva, već je i bogat vitaminima, mineralima i elementima u tragovima. Peršin izvorno dolazi iz mediteranske regije i uspijevao je u sjevernoafričkim zemljama poput Maroka, Alžira i Tunisa prije nego što se proširio sjevernije.

U staroj Grčkoj peršin se čak smatrao svetim i darivan kao vijenac pobjednicima natjecanja. Biljka je već tada bila cijenjena ljekovita biljka te se smatrala, između ostalog, afrodizijakom, diuretikom i probavom.

Danas se peršin uzgaja diljem svijeta, ali ne toliko kao ljekovita, već uglavnom kao začinska biljka.

Ravni i kovrčavi peršin

Peršin (Petroselinum crispum) pripada obitelji Umbelliferae. Ali peršin nije samo peršin. Ono što vjerojatno znate iz supermarketa ili vrta je lisnati peršin, koji postoji u dvije varijante: s glatkim i kovrčavim listovima.

Okus plosnatog peršina je vrlo intenzivan i nešto jači od okusa kovrčavog peršina. Plosnati peršin također se lakše pere, jer se u kovrčavo lišće često uhvate kukci i zemlja. Ovisno o pasmini, volani variraju u jačini.

Osim lisnatog peršina, postoji još jedna podvrsta: korijenski peršin ili korijen peršina. Izgleda slično kao pastrnjak i prilično je slatkog okusa. U juhama se često koristi oguljeni korijen, no jestivi su i listovi.

Japanski peršin, također poznat kao mitsuba, izgleda slično peršinu s ravnim listovima, ali inače nije u bliskom srodstvu s peršinom. Samo pripada istoj obitelji (Umbelliferae). Okusom više podsjeća na celer.

Čuvajte se zabune s drugim biljkama

Uglavnom, peršin ne raste samo divlje u prirodi. Dakle, ako na livadi ili uz stazu uočite biljku koja vas podsjeća na peršin, velika je vjerojatnost da to nije peršin. Da, čak bi mogla biti i otrovna biljka.

Sa čisto vizualnog gledišta, listovi plosnatog peršina podsjećaju na listove pasjeg peršina (Aethusa cynapium), a također i na listove kukute (Conium maculatum). Oba su otrovna. Ako ih slučajno pojedete, nakon otprilike sat vremena – ovisno o pojedenoj količini – mogu se javiti simptomi trovanja (od peckanja u ustima preko zamagljenog vida do proljeva, pomućenja svijesti i na kraju paralize disanja).

No, najkasnije po mirisu (protrljajte lišće među prstima i pomirišite) trebali biste zaključiti da se ne radi o peršinu, budući da oba “dvojnika” nemaju ni izdaleka miris ni okus peršina. Naprotiv, kukuta, koja također ima jasno uočenu peteljku – miriše na mišju mokraću.

Uzgred, upravo je sok od kukute koristio veliki grčki filozof antike – Sokrat – 399. godine pr. je izvršena.

Nutritivne vrijednosti peršina

Kao i sve začinske biljke, peršin je niskokaloričan (53 kcal na 100 g) i sadrži puno vode i malo masti.

Vitamini, minerali i elementi u tragovima u peršinu

U peršinu ćete pronaći gotovo cijeli niz vitamina. Budući da ćete rijetko pojesti više od 10 g u jednom obroku, prirodno je da unosite samo 10 posto dolje navedenih količina vitalnih tvari po porciji.

Peršin kao ljekovita biljka

U tradicionalnoj medicini raznih zemalja peršin se od davnina smatra ljekovitom biljkom. Na primjer, listovi i sjemenke koriste se u obliku ekstrakata ili dekocija kod dijabetesa, srčanih i bubrežnih bolesti, visokog krvnog tlaka i gastrointestinalnih tegoba.

Ljekovitim djelovanjem peršina već su se bavila brojna istraživanja. Primjerice, skupina znanstvenika s Teheranskog sveučilišta medicinskih znanosti objavila je pregled svih studija o peršinu od 1966. do 2013. godine.

Rezultirajući popis ljekovitih učinaka peršina je dugačak. Između ostalog, navodi se da peršin može sniziti razinu šećera u krvi, ublažiti grčeve, pročišćavati i djelovati antibakterijski. Osim toga, peršin se smatra vrhunskim antioksidansom koji se bori protiv slobodnih radikala i oksidativnog stresa – jednog od glavnih uzročnika mnogih kroničnih bolesti.

U maloj studiji, sedam sudionika jelo je 20 g lišća peršina svaki dan tjedan dana. Došlo je do značajnog povećanja antioksidativnih enzima, što nije bio slučaj u kontrolnoj skupini koja nije jela peršin.

Peršin detoksificira tijelo

Peršin, kao i mnoga druga zelena povrća, bogat je klorofilom — pigmentom koji biljkama daje zelenu boju i omogućuje im fotosintezu. U ljudskom tijelu, klorofil navodno doprinosi detoksikaciji, a z. B. Teški metali, kao što je živa, pomažu drenažu.

Zelena boja sastoji se od ia Sastoji se od takozvanog porfirinskog prstena s magnezijevim ionom u sredini. Taj se magnezij sada može zamijeniti za ion teškog metala. Taj se novi kompleks zatim izlučuje kroz crijeva.

Za klorofil se kaže da štiti i od dioksina – barem prema istraživanjima na štakorima, koja su pokazala da klorofil inhibira apsorpciju dioksina u probavnom traktu i potiče izlučivanje tih toksičnih tvari.

Aflatoksini (otrovi plijesni), koje neprimjetno unosimo hranom, također se mogu eliminirati iz tijela uz pomoć prehrane bogate klorofilom. Također pročitajte naš članak o detoksikaciji biljnim uljima koja sadrže klorofil.

Peršin sprječava nastanak kamenaca u bubrezima i mjehuru

U biljnoj medicini peršin se tradicionalno koristi kao tzv. vodenjak za opću aktivaciju bubrega, mokraćnog mjehura i mokraćnih kanala. Vodenjak je ljekovita biljka koja se koristi za terapiju ispiranja jer pospješuje izlučivanje mokraće te se u tom kontekstu može koristiti kod cistitisa, a u određenoj mjeri obično može spriječiti i bubrežne kamence i mjehur.

U studijama na životinjama, ekstrakt peršina je čak mogao spriječiti rast postojećih kamenaca. Životinje liječene ekstraktom peršina i koje su imale bubrežne kamence (kalcijevo-oksalatni kamenci) nakon 15 dana uzimanja ekstrakta gotovo da nisu imale bubrežne kamence. Međutim, radilo se o ekstraktu iz sjemenki peršina, a ne iz lišća peršina.

No peršinovo lišće može pomoći i protiv bubrežnih kamenaca – iako se peršinovo lišće smatra bogatim oksalnom kiselinom, a povrće bogato oksalnom kiselinom obično se ne preporučuje kod bubrežnih kamenaca. Uostalom, 75 posto svih bubrežnih kamenaca sastoji se od kalcijevog oksalata, pa dodatna konzumacija oksalne kiseline ne zvuči baš logično.

Peršin pomaže protiv bubrežnih kamenaca unatoč oksalnoj kiselini

Međutim, u studiji iz 2018., istraživači sa Teheranskog sveučilišta medicinskih znanosti objašnjavaju zašto lišće peršina također može biti korisno protiv bubrežnih kamenaca koji sadrže oksalate, unatoč sadržaju oksalne kiseline.

Upravo visok sadržaj klorofila i magnezija u peršinu sprječava stvaranje kamenaca od kalcijevog oksalata. Peršin također može regulirati pH urina tako da kristali kalcijevog oksalata ostanu u otopini i mogu se izlučiti s urinom.

Stoga nema apsolutno nikakvog smisla izričito savjetovati da ne jedete peršin ako imate bubrežne kamence samo zato što sadrži oksalnu kiselinu. Sadržaj oksalne kiseline u peršinu – iako se uvijek ubraja u namirnice bogate oksalnom kiselinom – prilično je nizak u usporedbi s drugim namirnicama bogatim oksalnom kiselinom.

Dok svježi špinat sadrži oko 970 mg oksalne kiseline na 100 g, a blitva 610 mg, peršin sadrži samo 170 mg. Unatoč tome, sva se hrana smatra bogatom oksalnom kiselinom ako sadrži više od 50 mg oksalne kiseline na 100 g.

Peršin kod zatajenja bubrega

Ozbiljna disfunkcija bubrega (renalna insuficijencija) često zahtijeva dijetu s niskim unosom kalija. Peršin sadrži razmjerno veliku količinu kalija (1000 mg na 100 g), zbog čega treba izbjegavati prekomjernu konzumaciju ako imate navedene simptome.

Dijeta s niskim unosom kalija ne bi trebala unositi više od 39 mg kalija po kg tjelesne težine dnevno, što je jednako približno 2,700 mg kalija za osobu od 70 kg. Dakle, bez problema možete uključiti 5 g peršina (50 mg kalija) u svoju prehranu – dakle jednako kao i bilo tko drugi.

Kod prehrane s malo kalija važnije je pripaziti na glavne sastojke te umjesto krumpira koristiti smeđu rižu, tjesteninu, palentu ili kus-kus i jesti manje mesa. Tada opet možete jesti više povrća i tako osigurati opskrbu vitalnim tvarima.

Peršin za dijabetes

Ako redovito jedete peršin, on čak može povoljno utjecati na razinu šećera u krvi – otkrili su istraživači s Njemačkog instituta za ljudsku prehranu u Potsdamu. Jer peršin sadrži određene biljne tvari iz skupine flavona (luteolin i apigenin) koje poboljšavaju učinkovitost inzulina, što znači da se više glukoze transportira iz krvi u stanice, a na taj način se smanjuje razina šećera u krvi.

Osim toga, luteolin i apigenin blokiraju enzime koji pokreću proizvodnju šećera iz glikogena (skladišni oblik šećera) u jetri, pa se na taj način regulira i razina šećera u krvi.

Dijabetes tipa 2 također je često povezan s masnom jetrom. Još se ne zna je li to uzrok ili posljedica dijabetesa. Međutim, luteolin i apigenin sprječavaju stvaranje tjelesne masnoće i tako pomažu u smanjenju rizika od masne jetre.

Ako s dijabetesom obratite pozornost na prehranu bogatu flavonima, tada ubijate nekoliko muha jednim udarcem. Zato što hrana bogata flavonima prirodno sadrži mnoge druge vitalne tvari koje će vam pomoći da pobijedite dijabetes.

Pa čak i ako peršin (na 100 g) daje deset puta više flavona, to se opet stavlja u perspektivu, jer celera možete pojesti znatno više nego peršina.

No, oboje možete kombinirati, primjerice u curryju od povrća ili kada salatu od celera poslužite s pestom od peršina.

Može li se predozirati peršinom?

No, spomenuti apiol se teško može konzumirati u prevelikoj količini sa samim peršinom. To bi bilo moguće samo sa sjemenkama peršina. Samo su tamo koncentracije apiola toliko visoke da se može izazvati prijevremeni porod. Eterična ulja peršina također sadrže dosta apiola pa bi ih trudnice trebale izbjegavati.

Rezultati istraživanja također pokazuju da pretjerana konzumacija ekstrakata peršina može oštetiti jetru. No, prekomjerna konzumacija ovdje podrazumijeva više od 1 grama ekstrakta peršina po kg tjelesne težine, dakle daleko više nego što biste uz peršin unijeli u svakodnevnom začinjavanju i kuhanju.

Sami uzgojite peršin

Dobro je što je peršin toliko štedljiv i jednostavan da ga ne morate ni kupovati. Uspijeva i u loncima na balkonu i naravno u vrtu. Samo slijedite naše savjete i upute korak po korak i uživajte u svom domaćem začinskom bilju.

• Evo kako peršin uspijeva:

Prije sjetve peršina treba uzeti u obzir nekoliko točaka: Biljka najbolje uspijeva u djelomičnoj sjeni na dobro dreniranom tlu bogatom humusom. Kako bi se izbjeglo natapanje, tlo bi trebalo malo prije otpustiti.

Peršin se ne slaže sam sa sobom, pa treba odabrati položaj na kojem dosad nije bilo štitarika (npr. kopar, komorač, celer). Bube se mogu spriječiti sadnjom peršina s nevenom ili lukom.

Korak po korak upute za sadnju peršina

Sjetva: Kod peršina sjetva obično počinje u svibnju. Toplina je bitna za sjeme – optimalna temperatura za klijanje je između 18 i 25 °C. Za sjeme u gredicu, pritisnite sjeme cca. 3 cm duboko u tlo na razmaku od 20 cm. Za sjeme u loncu, prvo napunite lonac zemljom za lonce, a zatim stavite do 10 sjemenki u lonac. Ovo svakako treba imati rupe kako bi voda mogla otjecati. Pokrijte sjeme s malo zemlje i navlažite površinu. Razdoblje klijanja je 3 do 6 tjedana.

Zalijevanje: Peršin najbolje raste u vlažnom tlu. U vrućim ljetnim danima morate paziti da tlo uvijek ostane vlažno. Najbolje je zalijevati u večernjim satima. Ni pod kojim okolnostima ne bi se smjelo stvoriti vlaženje. Najbolje je provjeriti prstom da li je zemlja ispod gornjeg sloja još vlažna. Ako je tako, još ne morate zalijevati.

Gnojidba: Pomaže ako se u tlo umiješa malo komposta ili ako se tijekom godine doda neko gnojivo za povrće ili biljke. Gnojivo dodajte tek kada peršin naraste oko 20 cm. Peršin je dvogodišnja biljka – ako želite da sljedeće godine raste, tlo uvijek treba malo pognojiti.

Njega: Ako biljka uvene, možete jednostavno odrezati suho zeleno lišće. Ako lišće požuti, uzrok može biti previše sunčano mjesto, natopljenost vodom ili štetnici.

Berba: peršin u posudi može se brati tijekom cijele godine. Na otvorenom, najbolje je brati između ožujka i rujna i pričekati da stabljike dobiju najmanje tri para listova. Peršin uvijek odrežite pri dnu stabljike. Ovo potiče rast.

Prezimljavanje: Peršin je otporan i zahtijeva malo održavanja tijekom zimskih mjeseci. Biljka je dvogodišnja pa je treba prezimiti samo jednom. U drugoj godini aroma je nešto slabija.

Kako sušiti peršin

Svježi peršin može trajati samo nekoliko dana, dok osušeni peršin može trajati i godinu dana. Postoji nekoliko načina sušenja svježeg peršina. Kod svih varijanti peršin je potrebno prethodno dobro oprati i osušiti.

Peršin možete poslagati na lim za pečenje i pustiti da se osuši na zraku ili ga vezati u hrpu i objesiti naopako. Pazite da svežanj nije prečvrsto vezan kako bi peršin ipak dobio dovoljno zraka. Peršin se najbolje suši u prostorijama s malom vlagom, npr. B. u smočnici. Što je mjesto suše i toplije, proces je brži. Peršin je suh kada se lako mrvi u prstima.

Prednost sušenja u pećnici je što vezica peršina ne može skupljati prašinu. Osim toga, proces je brži. Da biste to učinili, odvojite lišće peršina od stabljika. Sada je pećnica zagrijana na 30 stupnjeva i peršin poslagan na papir za pečenje. Sada gurnite lim za pečenje u pećnicu na srednju rešetku. Proces može potrajati i do 5 sati, stoga se svakako vratite i otvorite vrata pećnice kako bi vlaga izašla.

Za nježno sušenje peršina u dehidratoru prvo uklonite peteljke, a potom listove stavite u dehidrator na temperaturu od 40°C. Proces može trajati 2 do 4 sata ovisno o uređaju.

Kad se peršinovo lišće potpuno osuši, možete ga izmrviti i staviti u hermetički zatvorenu posudu. Peršin treba čuvati na hladnom mjestu i potrošiti u roku od mjesec dana. Kako aroma s vremenom slabi, preporučljivo je zamrznuti peršin – tako će se aroma najduže zadržati!