John Myers
Kada kupite maslinovo ulje na kojem piše ekstra djevičansko (ili ekstra djevičansko) na etiketi, automatski mislite da dobivate najbolje moguće maslinovo ulje. Kada ulje dolazi pravo iz Italije, mogli biste pretpostaviti da je ujedno i najzdravije ulje. Ali da li je to zaista istina? Ovdje možete saznati kako prepoznati zaista kvalitetna (ali i loša) maslinova ulja.
Tri kvaliteta maslinovog ulja
Maslinovo ulje je podijeljeno u tri razreda. Prvo “Extra Virgin” (ili na engleskom “extra virgin olive oil”), drugo “Vergine” (ili na engleskom “virgin olive oil”), i treće takozvano ulje lampante (koji se također naziva “maslinovo ulje”):
- Za ekstra djevičansko maslinovo ulje, masline se moraju ubrati direktno sa stabla u optimalnoj fazi zrelosti i preraditi u roku od nekoliko sati u modernoj uljari, gdje se ne može dogoditi ni fermentacija ni oksidacija tokom proizvodnje. Ovo ulje mora ispunjavati i posebne hemijske i senzorne zahtjeve, na primjer, prema zakonu smije sadržavati samo do 0.8 posto slobodnih masnih kiselina (ovdje je bolja vrijednost manja od 0.5 posto – nažalost, sada mogu i vrijednosti masnih kiselina biti falsifikovan. ) Samo pravo ekstra djevičansko maslinovo ulje može biti od koristi za zdravlje ljudi!
- Djevičansko maslinovo ulje (tj. bez “dodataka”) dobiva se kada masline nisu bile sasvim svježe ili čak oštećene, ili čak kada je ulje proizvedeno u staromodnoj uljari. Slobodne masne kiseline mogu biti sadržane do sadržaja od 2 posto.
- Lampante ulje je u osnovi ulje neugodnog mirisa i neugodnog okusa koje dolazi od pokvarenih maslina koje su pokupljene iz zemlje, već istrunule ili fermentirane. Ovu najnižu kategoriju zapravo uopće ne bi trebalo prodavati za direktnu potrošnju. Zakon nalaže da ulje lampante može doći do supermarketa kao obično "maslinovo ulje" samo nakon što je podvrgnuto procesu hemijske rafinacije i pomiješano s malom količinom ekstra djevičanskog maslinovog ulja.
Prevara potrošača je sasvim normalna
Kada je trgovački časopis za vino i maslinovo ulje Merum, u saradnji sa Stern-om, ZDF-om i njemačkim Slow Food Magazinom, 2004. godine ispitao trideset i jedno maslinovo ulje (sva navodno ekstra djevičansko) iz njemačke trgovine hranom, ispostavilo se da samo je jedan imao ovu oznaku zaista zaslužio.
Ostalih devet je trebalo da ima samo "djevičansko" (tj. ne "ekstra djevičansko") na etiketi, a 21 ulje koje je prodato potrošačima kao visokokvalitetna maslinova ulja nije bilo ništa drugo nego inferiorna ulja lampante. Prevara potrošača sa maslinovim uljem zaista nije neuobičajena, ali sasvim normalna.
Čudesne transformacije
Prema etiketi, devedeset posto maslinovih ulja kojima se pune police u supermarketima su visokokvalitetna ekstra djevičanska maslinova ulja. Međutim, maslinovo ulje koje napušta uljare uglavnom je nejestivo takozvano lampante ulje, u najboljem slučaju jednostavno djevičansko maslinovo ulje. Samo mali dio je ekstra djevičansko maslinovo ulje.
Dakle, odakle dolazi svo to ekstra djevičansko maslinovo ulje ako se zapravo ne proizvodi? A gdje ide inferiorno lampante ulje? Jednostavno: na putu od uljare do supermarketa, ekstra djevičansko maslinovo ulje se pravi od ulja lampante. I ne samo to. Druga ulja kao što su sojino ulje ili ulje lješnjaka također se obrađuju u posebnim tvornicama i – zbog arome – pomiješaju se s malo djevičanskog maslinovog ulja da se nesumnjivom potrošaču mogu nametnuti kao ekstra djevičansko maslinovo ulje.
Na primjer, 2005. godine zaplijenjeno je 100,000 tona maslinovog ulja deklariranog kao ekstra djevičanskog i namijenjenog Njemačkoj u vrijednosti od 6 miliona eura. To je bilo repičino ulje obojeno karotenom i hlorofilom tipičnim za maslinovo ulje.
Iako je ovo potonje povremena pojava, ali ne nužno i redoslijed dana, prodaja niskokvalitetnih lampante ulja označenih kao ekstra djevičansko maslinovo ulje se odvija svaki dan, iz godine u godinu, bez obzira na to koliko su strogi zakoni. Falsifikatori ulja su uvijek korak ispred inspektora i zakonodavca.
Pomešano sa inferiornim uljima
Maslinovo ulje se često miješa sa takozvanim djelomično hidrogeniziranim uljima. Hidrogenizirana ulja su ulja (obično sojino ulje iz brazilske GM soje, suncokretovo ulje ili ulje uljane repice) koja su pod djelovanjem topline tretirana vodonikom i određenim kemikalijama i na taj način konzervirana.
Budući da su hidrogenirana ulja prilično jeftina, što koristi proizvođaču ulja, ali su u isto vrijeme i prilično nezdrava, što nažalost ne koristi mnogo potrošaču, ona se samo DJELIMIČNO hidrogeniraju kako bi se našla neka vrsta kompromisa između očuvanja i zdravlja.
Niti je zakonom propisano da se oznaka za hidrogenaciju (“djelimično hidrogenirano”) mora pojaviti na etiketi sve dok udio ovih hidrogeniziranih ulja u mješavini ostaje ispod 20 posto. Ali upravo ova djelomično hidrogenirana ulja doprinose mnogim zdravstvenim problemima s kojima se danas borimo – uključujući gojaznost, dijabetes, kardiovaskularne bolesti, pa čak i rak.
Kada se hidrogenizirana ulja pomiješaju s maslinovim uljem, zdravstvene prednosti maslinovog ulja gotovo u potpunosti nestaju, dok toksini visoko obrađenih, djelomično hidrogeniziranih ulja napadaju naše tijelo.
Naftaši se hvataju, ali rijetko kažnjavaju
U protekle dvije decenije zabilježen je niz slučajeva ove vrste prijevare. Iako su preljubnici više puta hvatani na djelu, a predmetno falsificirano ulje je naknadno povučeno iz prometa (barem ono koje još nije prodato krajnjem potrošaču), jedva da je jedan slučaj procesuiran.
To je jednostavno zato što odgovorni kod velikih uvoznika ili trgovaca jestivog ulja vrlo često imaju odlične političke veze i stoga nemaju većih problema da neupadljivo izvuku glavu iz omče. Ali naprotiv. Dešavalo se da je kompanija za maslinovo ulje osuđena za prevaru tužila (za štetu ugleda) urednika časopisa koji je prijavio prevaru.
Da bude na sigurnom, podnio je i krivične i građanske tužbe protiv Privredne komore (čiji su stručnjaci otkrili prijevaru) i stručnjaka za naftu koji je bio uključen u otkrivanje prevare zbog narušavanja slobode trgovine i trgovine. Iako su tužbe na kraju povučene, one nisu izostale. Tko god bi u budućnosti trebao saznati za krivotvorenje ili lažno etiketiranje naftne multinacionalne kompanije, od sada će radije držati jezik za zubima.
Maslinovo ulje je biznis vrijedan milijardu dolara
Italija je centar maslinovog ulja. Gotovo polovina svjetskog poslovanja s maslinovim uljem u vrijednosti od 10 milijardi eura obavlja se preko Italije. Nekoliko naftnih multinacionalnih kompanija dijeli ogroman profit. Najmanje od ovih 10 milijardi vide proizvođači koji imaju najviše posla oko cjelogodišnje brige o svojim maslinicima.
U zavisnosti od lokacije maslinika, troškovi proizvodnje za litar visokokvalitetnog maslinovog ulja iznose najmanje šest eura, ali obično daleko više od deset eura. U brdovitim predjelima gdje je potrebno mnogo ručnog rada, troškovi po litru se penju na dvadeset eura.
Ali ako se litar ekstra djevičanskog maslinovog ulja u supermarketima prodaje za manje od četiri, ponekad i manje od tri eura, onda to NE MOŽE biti pravo ekstra djevičansko maslinovo ulje. Ako budete imali sreće, to će biti djevičansko maslinovo ulje.
Međutim, vjerojatnije je da je to najjeftinije lampante ulje.
Jeftino maslinovo ulje znači siromaštvo, eksploataciju i ekološke katastrofe
Proizvođači maslinovog ulja ne bi mogli postojati po ovim cijenama bez subvencija EU. Svako ko ne može sam da plasira svoje ulje zbog nedostatka opreme, prima plaću od gladi od veletrgovaca milijardera – bez obzira na to da li je isporučena ulja visokog kvaliteta ili lošijeg kvaliteta. Tako da se nijedan proizvođač maslinovog ulja neće truditi da sa skupim pomagačima ubere svoje masline sa stabala na način da se ne oštete i da se od njih proizvede kvalitetno ulje. Jer on dobije otprilike istu cijenu za masline koje pusti da padnu na zemlju kada su prezrele, a zatim ih brzo pomete kada su već trule: dva do četiri eura najviše za litar maslinovog ulja.
Cijena koja vodi u siromaštvo, očaj i eksploataciju neprijavljenih radnika. Maslin samo nastavlja jer nema drugog izbora. Sa svakom promjenom generacija, međutim, sve više farmera migrira u gradove. Maslinici se zarastaju, opasnost od požara raste, a nakon požara konačno su nestali, pitomi, divlje romantični brežuljci sa starim, kvrgavim stablima maslina čije je lišće srebrno blistalo na vjetru. Ostaju ružni, narušeni pejzaži u kojima vladaju klizišta i neobuzdane oluje, a od davne ljepote ostaju samo ugljenisani ostaci.
Sve to stoji iza jeftinih maslinovih ulja i sve to podržavaju svi koji uvijek traže povoljnije cijene u diskontu i vjeruju da za svojih par centi mogu dobiti i kvalitetno ulje – samo zato što tako stoji na etiketa. Tu je bio u potpunosti u zabludi.
Uz jeftino maslinovo ulje, loš kvalitet je zagarantovan
Istina je da nisu sva skupa ulja automatski visokokvalitetna, ali da nijedno od ulja od tri ili četiri eura iz supermarketa nije pravo “ekstra djevičansko” koje se može garantirati sa stopostotnom sigurnošću – bez obzira na oznaka na ovu temu mora reći.
U aprilu 2007., italijanski ministar poljoprivrede Paolo de Castro objavio je da je vlada izvršila inspekciju 787 proizvođača nafte, osudivši 205 za krivotvorenje, pogrešno označavanje i druga krivična djela. Neizvjesno je da li će ikada biti pregovora, kazni ili kazni. Nekoliko godina ranije, italijanska vlada je tako slabo reagovala u procesuiranju nekih naftnih petljaka da je skoro mogla biti optužena za saučesništvo da se neko usudio.
Testovi potrošača su često irelevantni
Čak ni popularne nagrade nakon degustacija ne garantuju nužno kvalitet, jer se degustiraju i nagrađuju samo uzorci koje je proizvođač poslao. Ono što se kasnije nalazi na polici s ponosnom nagradom na etiketi ne mora nužno biti isto ulje.
Situacija je slična kao i na zapaženim potrošačkim testovima, koji, na radost svih ljubitelja jeftine ponude, dodijeljuju najviše ocjene trajno jeftinom ulju sa jeftinih tržišta. Dovoljan je mali nagovještaj u pravo vrijeme da brzo stavite nekoliko "dobrih" boca na policu - i tester može doći.
Zakon predviđa "recept" za falsifikatore ulja
Ali čak i bez nagovještajnog upozorenja, konvencionalni i priznati testovi teško da mogu utvrditi stvarnu kvalitetu maslinovog ulja. Procenat slobodnih masnih kiselina koji je gore spomenut pod "Tri kvaliteta" samo je jedna od gotovo beskrajnog broja zakonom propisanih vrijednosti koje ekstra djevičansko maslinovo ulje zapravo treba da ispunjava.
Zakon propisuje granične vrijednosti za trans-izomerne masne kiseline, zasićene masne kiseline, voskove, sterole i mnoge druge tvari, kao i broj peroksida i UV apsorpciju na različitim frekvencijama. Sada bi se moglo pomisliti da bi ovako detaljan zakon bio divan. Ali, nažalost, dešava se da su detaljne informacije u zakonu korisnije prevarantima nego kontrolnim organima.
Zakonski propisane granične vrijednosti prvima služe kao svojevrsni "recept" po kojem kombinuju svoje mješavine pokvarenih ili termički obrađenih maslinovih ulja, a ponekad i drugih ulja na način da postižu iste rezultate analize kao ekstra djevičanska maslina. ulja uobičajenim metodama detekcije. Niti treba zamišljati krivotvoritelje maslinovog ulja kao sitne lopove u sumornim podrumskim tamnicama koje rukuju s nekoliko buradi ulja.
Današnji naftni prevaranti opremljeni su sa mnogo naprednijim laboratorijama za analizu od čak i inspekcijskih ureda. Imaju ogromne moderne fabrike i prevoze stotine hiljada tona maslinovog ulja. Oni imaju moć, uticaj, novac i prijatelje na najvišim nivoima politike.
Uticaj naftne industrije određuje zakon i kvalitet nafte
Ipak, sada postoje metode detekcije (npr. određivanje sadržaja polifenola, vidi i pod 3. pod „Kriteriji za odabir pravog ekstra djevičanskog maslinovog ulja“), kako se riješiti prevaranta, ali to još nije službene u EU priznate i stoga nemaju pravnu snagu.
Uprkos svim detaljima, zakon ostavlja mnogo da se poželi. Ovdje zaštita potrošača nije prioritet, utjecaj naftne industrije na zakonodavca je prejak. Gube predstavnici potrošača i poljoprivrednih proizvođača.
Špansko i grčko maslinovo ulje iz Italije
Drugi zakon reguliše temu porekla. Italijanska maslinova ulja imaju veoma dobru reputaciju. Maslinova ulja iz Maroka, Turske, Španije ili Grčke, na primjer, su manje. Naravno, to nema nikakve veze sa stvarnim kvalitetom ulja iz ovih zemalja. To je samo reputacija koja još uvijek sjedi u glavama potrošača.
U stvarnosti, na primjer, relativno dobro maslinovo ulje iz grčkog Manija vozi se u Italiju kako bi se tamo začinilo inferiorno talijansko ulje. Leonardo Marseglia, bivši generalni direktor jednog od najvažnijih talijanskih uvoznika maslinovog ulja u Europi, kojeg su mediji evokativno nazvali “ekstra djevičanskim baronom”, jednom je rekao: “Uvezli smo puno maslinovog ulja da ga izmiješamo i iskoristimo za uštedu niz loših i smrdljivih italijanskih ulja…”. (od Meruma 05/2007)
Ali dešava se i da se lošija španska nafta, koju potrošači nerado kupuju i za koju ne bi platili toliko novca kao italijanska, jednostavno otpremi u Italiju. Tamo ga pomiješaju s malo italijanskog maslinovog ulja, a zatim ga izvoze po cijelom svijetu kao pravo talijansko maslinovo ulje. To je apsolutno dozvoljeno.
Naravno, u hladnoj zemlji kao što je Njemačka, nije vam dozvoljeno flaširati bilo kakvo maslinovo ulje (ni špansko ni italijansko) niti ga prodavati kao njemačko maslinovo ulje. Jer nijedan potrošač ne bi vjerovao da – uz dužno poštovanje klimatskih promjena – masline već rastu u Njemačkoj. Druga varijanta je kada, na primjer, španske naftne kompanije kupe italijansku naftnu kompaniju i prodaju svoju španjolsku naftu pod talijanskim imenom koje lijepo zvuči – kao što se dogodilo s kompanijom Bertolli.
Pažnja: Mjesto punjenja nije isto što i područje porijekla
Dakle, ako na etiketi piše “Italijansko maslinovo ulje” ili talijanski naziv s talijanskim nazivom mjesta, onda se to odnosi samo na mjesto punjenja ili sjedište uvoznika, ali ne i na regiju porijekla maslina. Zaštićena oznaka porijekla DOP, s druge strane (vidi pod 4. pod “Kriteriji za odabir pravog ekstra djevičanskog maslinovog ulja” u nastavku), ukazuje na stvarno porijeklo ulja, ali nažalost nema nikakve veze sa dobrim kvalitetom.
“Hladno ceđeno” – pojam iz starih vremena
Izrazi „hladno ceđeno“ ili „prvo hladno ceđenje“ potiču iz davnih vremena, kada je uljar dobijao ulje u nekoliko faza ceđenja. Prvo je bilo hladno ceđeno, a zatim toplo. “Vruće” je značilo da se pulpa masline prelije vrućom vodom kako bi se iscijedila i posljednja kap ulja. Tako da se u to vrijeme “hladno ceđeno” još uvijek smatralo kvalitetom.
Danas, međutim, prema regulativi EU o maslinovom ulju, ekstra djevičansko maslinovo ulje općenito ne bi smjelo doživjeti temperaturu iznad 27 stepeni Celzijusa tokom procesa proizvodnje, a budući da gotovo svi svoje ulje deklariraju kao ekstra djevičansko (iako u većini slučajeva nije), svi tvrdi, njegovo ulje je “hladno ceđeno”. Ali to ne znači da ulje nije termički obrađeno. Možda je zapravo bilo hladno ceđeno.
Međutim, procesi koji se odvijaju nakon procesa presovanja, kao što su rafinacija i dezodoracija, zahtijevaju temperature od najmanje 100 stepeni. Bez ovih procesa, inferiorno ulje lampante teško se može prodati jer bi u suprotnom njegov ukus odvratio potrošače.
Rafiniranje i dezodoracija – temperature preko 200 stepeni
Tokom procesa rafinacije, ulje se degumira, dekiseli, izbijeli i dezodorira. U svim fazama ulje se zagreva na preko 200 stepeni, parom i visokim pritiskom, a koriste se razne hemikalije.
Rafinirano ulje je stoga vrlo teško tretirano i industrijski prerađeno ulje koje nema ništa zajedničko sa zdravim prirodnim uljem. Međutim, takav tretman se lako može dokazati, što naravno nije poželjno (od strane trgovaca naftom). Dakle, ulja se čiste samo u brzom procesu.
Neprijatni mirisi – koji ukazuju na nečistu obradu ili naprednu razgradnju maslina – uklanjaju se u protivstrujnom procesu na 80 do 100 stepeni koji se teško mogu otkriti. Hladno liječenje kojem se nadaju potrošači je stoga prošlost.
Rafiniranje i dezodoracija – temperature preko 200 stepeni
Tokom procesa rafinacije, ulje se degumira, dekiseli, izbijeli i dezodorira. U svim fazama ulje se zagreva na preko 200 stepeni, parom i visokim pritiskom, a koriste se razne hemikalije.
Rafinirano ulje je stoga vrlo teško tretirano i industrijski prerađeno ulje koje nema ništa zajedničko sa zdravim prirodnim uljem. Međutim, takav tretman se lako može dokazati, što naravno nije poželjno (od strane trgovaca naftom). Dakle, ulja se čiste samo u brzom procesu.
Neprijatni mirisi – koji ukazuju na nečistu obradu ili naprednu razgradnju maslina – uklanjaju se u protivstrujnom procesu na 80 do 100 stepeni koji se teško mogu otkriti. Hladno liječenje kojem se nadaju potrošači je stoga prošlost.
Zdravo i pravo ekstra djevičansko maslinovo ulje
Za proizvodnju apsolutno čistog vrhunskog ulja, odnosno pravog ekstra djevičanskog maslinovog ulja, masline se pažljivo beru ručno kako bi se osiguralo da ovi vrlo osjetljivi plodovi ostanu netaknuti – brže se kvare od, na primjer, napuknutih jabuka i sada moraju biti – unutar narednih osam sati – prerađeno u ulje u modernoj uljari bez upotrebe toplote ili hemikalija.
Rok trajanja, pakovanje i skladištenje
Pravo ekstra djevičansko maslinovo ulje ima dovoljno dug rok trajanja od oko 18 mjeseci – čak i bez hidrogenizacije. To je zbog njegovih nepatvorenih antioksidativnih sastojaka. Zdravstvene prednosti polifenola, vitamina i minerala očuvane su kompetentnom i nježnom obradom. Oni štite maslinovo ulje od oksidativnog oštećenja i kvarenja, a potrošača od slobodnih radikala koji uzrokuju bolesti.
Ulje treba čuvati u tamno obojenim staklenim bocama ili čeličnim limenkama otpornim na rđu. U plastičnim posudama ulje može apsorbirati hemikalije. Nažalost, to se odnosi i na stvarno obećavajuće pakiranje bag-in-box(1), koje je – kako su testovi pokazali – djelovalo na smanjenje okusa ulja i davalo mu neugodan miris.
Organska ulja
Naravno, organski uzgojene masline proizvode sveukupno kvalitetnije maslinovo ulje od maslina iz maslinika koji se kemijski tretiraju nekoliko puta godišnje, budući da – osim direktne kvalitete ulja – ekološki i društveni aspekt na lokaciji također igra važnu ulogu. Naravno, i organska ulja mogu postati žrtva krivotvorenja.
Inferiorna ulja mogu se proizvesti i od organskih maslina. Stoga bi bilo glupo misliti da ulje s organskom oznakom automatski mora biti ekstra djevičansko maslinovo ulje. To nije slučaj, pa kada kupujete organska ulja, morate postupati s istom pažnjom kao i kada kupujete konvencionalno vrhunsko ulje.
Kriterijumi za odabir pravog ekstra djevičanskog maslinovog ulja
- Okus: Pravo ekstra djevičansko maslinovo ulje ima voćni, blago gorak okus i ostavlja grebanje u grlu. Zdrava i protuupalna supstanca oleokantal je odgovorna za ovo grebanje. Kaže se da sprječava određene vrste raka i kardiovaskularnih bolesti. Potrošači koji uglavnom koriste jeftina ulja navikli su na svoj ukus i stoga često vjeruju – ako slučajno naiđu na pravo ekstra djevičansko ulje – to mora biti pokvareno ulje, jednostavno zato što nemaju pojma kakvog je stvarno okusa kvalitetno maslinovo ulje. .
- Hemijske analize: Indikacija sadržaja slobodnih masnih kiselina (manje od 0.3 posto) i peroksidnog broja (ako je moguće manji od 10 do 14) može ukazivati na ispravno ekstra djevičansko ulje, ali ne mora i stoga nije garancija za vrhunsko ulje.
- Sadržaj polifenola: Vrijednost koja bi zapravo mogla ukazivati na stvarni kvalitet ulja – ako se metode mjerenja ikada standardiziraju – je sadržaj polifenola. Međutim, do danas EU nije promovirala njegov razvoj niti ga odobrila kao zvaničnu metodu ispitivanja. U pravom ekstra djevičanskom maslinovom ulju sadržaj polifenola bi trebao biti preko 250 miligrama po kilogramu maslinovog ulja, dok industrijska ulja mogu u najboljem slučaju dati 100 miligrama polifenola po kilogramu ulja. Ali i ovdje je neophodan dio osnovnog znanja kako bi se mogao ispravno procijeniti navedeni sadržaj polifenola. U Italiji, na primjer, masline se beru mnogo ranije u godini nego u Grčkoj zbog ranijeg početka zime. Međutim, rana berba osigurava veći sadržaj polifenola. To ne znači da su grčka ulja automatski inferiorna. Naravno, sadržaj polifenola se stoga mora procijeniti u odnosu na ostale sastojke i kriterije maslinovog ulja.
- DOP – Zaštićena oznaka porijekla: DOP znači “Denominazione d'Origine zaštićeno” i jamči porijeklo maslinovog ulja. Međutim, kvalitetu maslinovog ulja manje određuju tlo, klima i sorta (kao kod vina) nego tretman i prerada maslina, tako da ni DOP pečat ne može garantirati kvalitetu.
- Neki proizvođači maslinovog ulja ljubazno navedu datum berbe svojih maslina – a ne samo datum punjenja.
- Kupujte svoje maslinovo ulje tamo gdje ćete dobiti kompetentan savjet i samo ako ćete dobiti spremne i kompetentne odgovore na sva vaša pitanja. Posebni vodiči za kupovinu također mogu pomoći pri odabiru pravog ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Imaju ulja hemijski i senzorno ispitana od strane nezavisnih i strogih degustacijskih panela, a zatim predstavljaju pouzdane proizvođače visokokvalitetnih ulja.
Zaista kvalitetna i prava ekstra djevičanska maslinova ulja su naravno nešto skuplja. Ali njihovo umjereno korištenje bit će bolje za vaše zdravlje nego korištenje velikih količina sigurno krivotvorenih ili krivotvorenih ulja koja se mogu naći za nekoliko dolara u diskontnim radnjama.
Međutim, naravno, visoka cijena nije garancija za visokokvalitetno ulje. Stoga, koristite naših 6 kriterija kada kupujete maslinovo ulje. Neke od navedenih vrijednosti nisu navedene na naljepnicama. Jednostavno pitajte proizvođača vašeg maslinovog ulja putem e-maila! (Prema peroksidnom broju, količini slobodnih masnih kiselina, sadržaju polifenola, vremenu berbe maslina itd.) Već iz njegovog odgovora možete vidjeti koliko je za njega važan kvalitet i dobar odnos sa krajnjim potrošačem.
