John Myers
Astaksantin se smatra jednim od najjačih antioksidansa na svijetu. To bi vas trebalo učiniti učinkovitima iu formi, otpornima na stres i zdravima. Objašnjavamo kako djeluje astaksantin, na što treba obratiti pozornost prilikom uzimanja i kako ga najbolje možete iskoristiti za sebe.
Astaksantin: učinak, svojstva i moguća uporaba
Naš prvi tekst o astaksantinu pojavio se prije nekoliko godina, i iako je s vremena na vrijeme dobio ažuriranje, krajnje je vrijeme za preradu, pogotovo jer sada kruže uobičajeni izvještaji iz savjetovališta za potrošače da je sve što se govori o astaksantinu uopće nije stvarno zauzet. Supstancu možete izvrsno unijeti hranom, pa ju je bolje ne gutati u obliku dodataka prehrani, a ako i jeste, onda ne više od 4 mg dnevno.
U stvarnosti, sada postoji nekoliko ljudskih studija o astaksantinu koje potvrđuju brojne učinke tvari za koje se ranije sumnjalo na temelju laboratorijskih studija i studija na životinjama na ljudima. Zanimljivo je da se u velikoj većini slučajeva koristi 8 do 12 mg dnevno – bez uočenih ozbiljnih nuspojava. Ako sada ograničite unos na 4 mg, spriječit ćete da se pozitivni učinci postignuti u studijama stvarno i dogode.
Štoviše, astaksantin se može konzumirati samo u potpuno neadekvatnim, malim količinama s hranom (trebalo bi jesti velike količine divljeg lososa svaki dan), tako da je ova izjava sve samo ne korisna za potrošača. Ali sada o detaljima o učincima, svojstvima i mogućim upotrebama astaksantina:
Što je astaksantin?
Astaksantin je karotenoid s posebno jakim antioksidativnim i protuupalnim djelovanjem. Karotenoidi su prirodni biljni pigmenti, zaslužni su za jake boje mnogih voća i povrća. Oni boje rajčice u crveno, zrna kukuruza u žuto, a mrkvu u narančasto. Postoji preko 700 različitih karotenoida, od kojih je čovjeku poznato samo nekoliko.
Karotenoidi se dijele u dvije skupine: karoteni i ksantofili. Primjeri karotena uključuju beta-karoten iz mrkve i likopen iz rajčice. Ksantofili uključuju lutein i zeaksantin (npr. u špinatu) – ali i astaksantin.
Odakle dolazi astaksantin
Astaksantina prirodno ima u izobilju u algama (planktonu), ali i u ograničenom broju gljiva i bakterija. Ako druge životinje jedu ovu algu u velikim količinama i nakupljaju astaksantin u sebi, tada one postaju ružičaste.
To je slučaj s lososom, pastrvom, jastogom, škampima, krilom, rakovima, a također i s flamingosima. Divlji losos sadrži najveću koncentraciju astaksantina na svijetu. Crvena tvar je koncentrirana u njihovim mišićima i možda su zato prvaci u izdržljivosti u životinjskom svijetu.
Zašto morske alge sadrže astaksantin?
Moraju li alge – poput lososa – plivati uzvodno? Treba li im snaga astaksantina? Ne, ali alge se često nalaze na mjestima gdje iznenada mogu zavladati teški životni uvjeti. Na primjer, alge također žive u jezercima koja povremeno presuše. Kako bi preživjele ovu sušnu sezonu, alge trebaju tvar koja ih štiti: astaksantin.
Ali alge su zelene, a ne ružičaste ili boje lososa, možda mislite. Međutim, ako se alge koje sadrže astaksantin (npr. mikroalga Haematococcus pluvialis) nađu u stresnoj situaciji, tj. iznenada pate od nedostatka vode, ekstremne vrućine, jakog sunca ili čak jake hladnoće, tada alge pocrvene.
U ovoj iznimnoj situaciji zaustavljate sve ostale metaboličke procese (u koje je uključen zeleni klorofil) i koncentrirate se samo na obogaćivanje sebe crvenim astaksantinom. Tvar pomaže algama da prežive više tjedana bez vode i hrane. Ako u nekom trenutku ponovno padne kiša i ribnjak se ponovno napuni vodom, alge će ponovno oživjeti zahvaljujući astaksantinu.
Astaksantin – suptilna, ali ključna razlika
Astaksantin se po svojoj kemijskoj strukturi malo razlikuje od ostalih karotenoida. Ali ova suptilna razlika je ključna i pruža izvanredne sposobnosti koje izdvajaju astaksantin od svojstava drugih karotenoida.
Na primjer, astaksantin može prijeći krvno-moždanu barijeru i zaštititi mozak i živce središnjeg živčanog sustava od upale i slobodnih radikala izravno na licu mjesta.
Na isti način, astaksantin može prevladati takozvanu krvno-mrežničnu barijeru i pružiti antioksidativnu i protuupalnu zaštitu za oko izravno u mrežnici.
Astaksantin se također može izuzetno učinkovito distribuirati po cijelom tijelu tako da njegov zaštitni učinak pogoduje svakoj pojedinoj stanici, a time i svim organima, tkivima, zglobovima i koži.
Astaksantin je stoga iznimno snažan i vrlo snažan antioksidans koji vrlo brzo djeluje bilo gdje u tijelu i munjevito deaktivira slobodne radikale.
Vitalna uloga antioksidansa
Stalno se govori o antioksidansima. Što je iza toga? Antioksidansi sprječavaju – kao što im ime kaže – oksidaciju. Oksidacijski procesi nastaju kada su prisutni slobodni radikali. To su izuzetno reaktivne molekule koje sadrže kisik i nemaju elektron u svojoj kemijskoj strukturi.
Sada, u životu slobodnog radikala, nema ništa važnije od jurnjave za tim elektronom koji nedostaje. U djeliću sekunde slobodni radikali napadaju tjelesne stanice i otimaju im elektron. To se djelovanje naziva oksidacija ili oksidativni stres.
Žrtvi sada nedostaje elektron i ona postaje slobodni radikal. To rezultira lančanim reakcijama koje mogu uzrokovati veliku štetu tijelu. Ovo oštećenje je u korijenu mnogih zdravstvenih problema i procesa starenja.
Počinje borama i smanjenjem napetosti mišića, a završava kroničnim upalnim bolestima, pa čak i rakom. Eliminacija slobodnih radikala stoga je jedan od najvažnijih čimbenika u brizi o zdravlju. A upravo je to zadaća antioksidansa, kojih u današnjoj prehrani ima, nažalost, u premalim količinama, tako da uporaba dodataka prehrani može biti iznimno korisna – barem povremeno kao lijek.
Astaksantin – jedan od najjačih antioksidansa na svijetu
U eksperimentu je antioksidativni učinak astaksantina uspoređivan s vitaminom E – poznatim vrlo snažnim antioksidansom. Utvrđeno je da je astaksantin 550 puta učinkovitiji od vitamina E u neutraliziranju aktivnog i reaktivnog singletnog kisika.
Astaksantin je i dalje bio 11 puta jači od beta-karotena u istoj eksperimentalnoj postavi. Lutein je bioaktivni biljni spoj koji je u posljednje vrijeme sve popularniji zbog izvrsnih učinaka na oči. Također se smatra iznimno snažnim antioksidansom. Ali lutein je nadmašio i astaksantin za faktor tri.
Druga studija testirala je sposobnost različitih antioksidansa da hvataju slobodne radikale. Utrka je uključivala vitamin E, vitamin C, beta karoten i astaksantin. Pokazalo se da astaksantin djeluje gotovo 20 puta bolje od vitamina E, preko 50 puta bolje od beta-karotena i preko 60 puta snažnije od vitamina C.
Je li astaksantin čudesni lijek?
Ljudi često reagiraju s nevjericom kada su u vezi s nekim prirodnim tvarima kao što je npr. B. Astaksantin tako velik broj mogućih učinaka je naveden. Kako jedna te ista tvar može pomoći kod problema s očima, ublažiti bolove u zglobovima, pomoći sportašima, a istovremeno zaštititi kožu od sunca?
Odgovor je jednostavan: mnoge bolesti imaju isti uzrok (oksidativni stres i/ili upala). Pojavljuju se samo na različitim dijelovima tijela jer svatko ima različite slabe točke.
Ako su oči, koža, zglobovi, da, svaka pojedina stanica u tijelu ugrožena oksidativnim stresom i upalom, onda je jedino razumljivo ako ih sve zajedno može zaštititi jedna te ista tvar – naime ona koja smanjuje oksidaciju stres i Može smanjiti ili ukloniti upalu (iako astaksantin naravno nije jedini antioksidans koji bi se ovdje mogao koristiti i ne bi trebao ostati jedino mjerilo).
Astaksantin za kronične upale
Akutna upala je vrlo važna. Oni pokazuju da se naš imunološki sustav bori s problemom, što bi – ako sve bude u redu – trebalo dovesti do oporavka prije ili kasnije. Upala je stoga ključni dio procesa ozdravljenja.
Međutim, kada upala postane kronična, to je znak neravnoteže u tijelu. Ta neravnoteža može imati različite uzroke. Tu spadaju npr. B. nepovoljna prehrana, loše crijevno zdravlje i konstantan stres – ali uvijek i veliki nedostatak antioksidansa (i drugih bioaktivnih mikronutrijenata).
Kronična upala može dovesti do ozbiljnog oštećenja tkiva u cijelom tijelu, što se opet očituje u mnogim fenomenima koji su danas previše poznati, kao što su artritis, astma, Crohnova bolest ili glaukom. Bolesti poput Alzheimerove, Parkinsonove, raka debelog crijeva, sindroma iritabilnog crijeva, moždanih udara, dijabetesa, arterioskleroze, povećanja prostate i mnogih drugih bolesti danas se povezuju s kroničnim upalnim procesima.
Astaksantin ima snažan protuupalni učinak smanjujući aktivnost mnogih upalnih medijatora u tijelu. Stoga može biti od velike pomoći kod kroničnih upalnih bolesti – naravno ne kao jedini lijek, već kao sastavni dio holističke terapije.
Kronične upalne bolesti ne nastaju preko noći. Razvijaju se polako i često neprimjetno. To se naziva takozvana "tiha" upala. Tihe se upale razlikuju od akutnih po tome što ih oboljeli ne primjećuju jer su (trenutačno) bez simptoma. Tek nakon mnogo godina ili desetljeća iznenada osjetite gore navedene bolesti kao posljedicu tihe upale.
Upale su danas očito svojevrsna masovna pojava pa uz mnoge zdravstvene probleme suvremenog čovjeka takve mjere treba pod hitno primijeniti jer se astaksantin – bez nuspojava – može boriti protiv kroničnih upalnih procesa.
Astaksantin za veću plodnost
Spermiji su također ugroženi oksidativnim stresom. Ne manje važno, zbog toga njihova kvaliteta, a time i plodnost mnogih muškaraca u industrijaliziranim zemljama sve više opada. U placebo kontroliranoj studiji s 20 parova s prethodno neostvarenom željom da imaju djecu, cilj je bio saznati može li astaksantin također smanjiti oksidativni stres u muškim spermijima.
Parovi o kojima je riječ pokušavali su zatrudnjeti najmanje 12 mjeseci i patili su od loše kvalitete sjemena svakog muškarca. Nakon što su muškarci samo tri mjeseca uzimali 16 miligrama astaksantina dnevno, polovica parova već je mogla uživati u trudnoći.
Kako bi mjerenjima potvrdili ove očite uspjehe, znanstvenici su izmjerili aktivnost oksidacije u spermi i otkrili da je ona niža u skupini koja je primala astaksantin nego u skupini koja je primala placebo. Pokretljivost, brzina i morfologija spermija također su se poboljšali kod muškaraca koji su uzimali astaksantin.
Astaksantin kod raka
Više od 200 studija već je pokazalo da prehrana bogata antioksidansima (npr. beta-karotenom) može imati izuzetno blagotvorne učinke na rak, kao npr. Međutim, s obzirom na to da beta-karoten može spriječiti rak, a astaksantin može biti i do 50 puta jači od beta-karotena, čini se razumnim sumnjati da bi astaksantin također mogao biti snažnije sredstvo za prevenciju raka.
Sam pogled na način djelovanja astaksantina pokazuje da bi ovdje mogao biti skriven ogroman potencijal protiv razvoja raka:
- Astaksantin ima ekstremne antioksidativne moći
- Astaksantin inhibira upalu
- Astaksantin jača imunološki sustav
- Astaksantin može poboljšati sposobnost stanica da komuniciraju, čime se smanjuje širenje stanica raka.
Astaksantin kod dijabetesa
U području profilakse i liječenja dijabetesa dugo su vremena bile dostupne samo studije na životinjama. Na primjer, nakon 12 tjedana liječenja astaksantinom, miševi s dijabetesom imali su nižu razinu šećera u krvi od kontrolne skupine bez dijabetesa.
Također, astaksantin može usporiti razvoj dijabetičke nefropatije kod dijabetičkih glodavaca. To je zastrašujuća posljedica šećerne bolesti bubrega, koja može dovesti do zatajenja bubrega što zahtijeva dijalizu. Čini se da astaksantin svojim antioksidativnim potencijalom smanjuje oksidativni stres u bubrezima i tako sprječava oštećenje bubrežnih stanica.
U međuvremenu, međutim, postoje i prve kliničke studije (iz 2018.) s ljudskim dijabetičarima. U jednoj od tih studija sudionici u preddijabetesu dobivali su 12 mg astaksantina ili placebo dnevno tijekom 12 tjedana. Utvrđeno je da astaksantin može sniziti i OGTT i dugoročnu razinu glukoze u krvi, što sugerira da bi se astaksantin mogao koristiti za prevenciju dijabetesa.
U drugoj kliničkoj studiji, dijabetičari tipa 2 primali su 8 mg astaksantina ili placebo tijekom 8 tjedana. Rezultat je bio bolji učinak inzulina te pad razine šećera u krvi, krvnog tlaka i kolesterola pa astaksantin može biti od pomoći i kod već postojećeg dijabetesa te može pratiti terapiju.
Astaksantin podržava detoksikaciju
Jetra je naš glavni organ za detoksikaciju. Međutim, slobodni radikali se automatski stvaraju tijekom njihove aktivnosti detoksikacije. Što više dotični organizam pati od toksina iz okoliša, loše prehrane, lijekova itd., to se jetra više mora detoksicirati i proizvodi se više slobodnih radikala.
Oksidativni stres u jetri stoga može postati vrlo velik i jetrene stanice stoga ovise o odgovarajućoj opskrbi antioksidansima. U suprotnom, jetra je oslabljena trajnim oksidacijskim procesima, a njezina sposobnost detoksikacije se smanjuje (što dovodi do opterećenja cijelog organskog sustava).
Studija je ispitivala zaštitni učinak astaksantina u usporedbi s vitaminom E na stanice jetre kod štakora. Ne samo da se astaksantin pokazao mnogo snažnijim antioksidansom, već je i motivirao jetru da proizvodi određene enzime, koji bi zauzvrat mogli zaštititi od raka jetre.
Astaksantin za oči
Sada se pretpostavlja da je većina očnih bolesti također rezultat prekomjernih oksidacijskih procesa i/ili kronične https://academic.oup.com/carcin/article/19/3/403/2365392n ili tihe upale. To uključuje, ali nije ograničeno na sljedeće pritužbe:
- Glaukom (Glaukom)
- katarakta (katarakta)
- Začepljenje finih krvnih žila u oku
- Starosna makularna degeneracija (AMD)
Za smanjenje oksidativnih i upalnih procesa u oku, a ujedno i u mozgu, od iznimne je važnosti opskrba dovoljnom količinom antioksidansa. No, budući da mnogi antioksidansi ne mogu dospjeti ni u mozak, a kamoli u oči, izbor bi trebao pasti na antioksidans koji – za razliku od drugih karotenoida kao što su npr. B. beta-karoten ili likopen – može prijeći krvno-moždanu barijeru ili krvno-retina barijeru, kao što je slučaj s astaksantinom.
Astaksantin štiti oko na nekoliko razina. S jedne strane astaksantin sprječava oštećenja uzrokovana UV zračenjem, s druge strane potiče cirkulaciju krvi u oku, a treće štiti fotoreceptorske stanice i ganglijske stanice od oštećenja uzrokovanih upalom i oksidativnim stresom. Ganglijske stanice su posebne živčane stanice u mrežnici oka koje prenose vizualne informacije u mozak putem vidnog živca.
Na primjer, 6 miligrama astaksantina, uzeto četiri tjedna, pomoglo je kod bolova u očima i suhih očiju kako bi se primjetno smanjili simptomi.
Službeno, poremećaji cirkulacije uzrok su mnogih očnih bolesti. B. glaukom. Neoštećen protok krvi u oku i mrežnici stoga je jedan od osnovnih uvjeta za optimalan vid.
Jedna je studija ispitivala može li astaksantin povećati protok krvi u malim krvnim žilama mrežnice. 36 ljudi podijeljeno je u dvije skupine, 18 je dnevno dobivalo 6 miligrama prirodnog astaksantina, a ostalih 18 placebo. Nakon samo četiri tjedna, istraživači su otkrili da je terapijska skupina poboljšala protok krvi u usporedbi s placebo grupom.
U slučaju makularne degeneracije, na primjer, astaksantin bi trebao biti podržan drugim vitalnim tvarima. Svi oni međusobno pojačavaju učinke i također pokrivaju sva potrebna područja koja su potrebna za blokiranje makularne degeneracije.
Godine 2014. objavljena je randomizirana, dvostruko slijepa i placebom kontrolirana studija u kojoj je kombinacija 10 mg luteina, 4 mg astaksantina, 2.3 mg cijanidin-3-glukozida (antocijanin iz 20 mg ekstrakta borovnice i 26.5 mg crne borovnice). ekstrakt ljuske soje) i 50 mg DHA nakon 4 tjedna poboljšali su sposobnost akomodacije (dalekovidnost) kod starijih osoba, kao i simptome povezane s umorom očiju.
Astaksantin za zaštitu od Alzheimerove bolesti i demencije
Lokalna zaštita mozga toliko je važna jer mozak – u usporedbi s drugim dijelovima tijela – puno osjetljivije reagira na oksidativni stres. U isto vrijeme, mozak je mjesto gdje se proizvodi posebno veliki broj slobodnih radikala i tu su zaštitni sustavi vlastitog tijela također manje učinkoviti.
Međutim, upravo su živčane stanice u mozgu te koje se – jednom oštećene – mogu regenerirati samo slabo, ako uopće. I tako, tijekom mnogo godina, oksidativni stres u mozgu može dovesti do polaganog nakupljanja nepopravljivih oštećenja tkiva, što se u konačnici manifestira u obliku neurodegenerativnih i upalnih bolesti (Alzheimerova, Parkinsonova, itd.).
Najmanje 17 studija provedeno je tijekom proteklih nekoliko godina, a sve su pokazale koliko dobro astaksantin može zaštititi živčane stanice u mozgu i koliko dobro crvena tvar usporava opadanje kognitivnih funkcija povezano sa starenjem.
Na primjer, u dvostruko slijepoj, placebom kontroliranoj studiji iz rujna 2012., 96 ljudi, od kojih su se svi žalili na zaboravljivost, dobivalo je ili 6 ili 12 mg astaksantina dnevno ili placebo proizvod tijekom 12 tjedana. Kognitivne funkcije poboljšale su se znatno značajnije u skupinama koje su primale astaksantin nego u skupini koja je primala placebo.
Drugo istraživanje pokazalo je da su ljudi koji su uzimali 6 do 12 mg astaksantina tijekom 12 tjedana nakupili mnogo manje moždanih toksina (PLOOH) povezanih s demencijom i zaboravnošću. PLOOH (fosfolipidni hidroperoksidi) nakupljaju se na abnormalnim razinama u crvenim krvnim stanicama pacijenata s demencijom. Ksantofili – podskupina karotenoida – poput B. astaksantina sprječavaju ovo nakupljanje.
Astaksantin za duži život
Istraživači Centra za rak Sveučilišta Hawaii otkrili su da astaksantin također može aktivirati takozvani gen dugovječnosti. Zove se FOX03.
“Svatko od nas ima gen FOX03. Inače nas štiti od procesa starenja”, objašnjava dr. Bradley Willcox, profesor i ravnatelj gerijatrijskog fakulteta na Havajima. On je također glavni istraživač za Kuakini Hawaii Lifespan and Healthspan studije koje financiraju Nacionalni instituti za zdravlje.
Nažalost, jedna od tri osobe ima neaktivnu verziju gena FOX03. U ovom obliku nema učinak protiv starenja. Kad biste sada mogli aktivirati ovaj gen, djelovao bi kao varijanta dugovječnosti. Astaksantin, pokazali smo u našoj studiji, može učiniti upravo to: aktivira neaktivni gen FOX03.”
Navodno, astaksantin čak može povećati aktivnost ovog gena za gotovo 90 posto. Daljnje studije sada bi trebale pokazati u kojoj se mjeri astaksantin može integrirati u terapiju protiv starenja.
Prirodni i sintetski astaksantin
Astaksantin se sada dobiva iz raznih izvora:
- Prirodni astaksantin koji se dobiva iz mikroalge Haematococcus Pluvialis i predstavlja najkvalitetniji astaksantin s najvećim antioksidativnim potencijalom
- Prirodni astaksantin se dobiva iz hrane kao što je losos, koji također sadrži samo astaksantin jer je tijekom života jeo alge bogate astaksantinom. Ako se radi o uzgojenom lososu, nije dobio prirodni, već sintetski astaksantin kao dodatak hrani. Boja je dakle identična kod divljeg i uzgojenog lososa, ali je kod jednog stvorena prirodno, a kod drugog umjetno.
- Sintetski astaksantin se proizvodi od nafte u kompliciranom procesu i sada je najprodavaniji oblik astaksantina na svijetu. No, ne prodaje se za ljude, nego za ribe ili drugu stoku i domaće životinje (npr. za kokoši za bojanje žumanjka).
- Astaksantin, koji se dobiva uz pomoć kvasca Phaffia rhodozyma, možda je genetski modificiran.
Ako kupite losos koji nije jasno označen kao "divlji losos" ili "prirodne boje", tada će biti obložen sintetičkim astaksantinom. Na farmama za uzgoj ne postoji prikladna hrana za životinje, a time ni mikroalge koje sadrže astaksantin.
Losos bi trebao još biti ružičast (inače se neće kupiti), a sintetski astaksantin tu daje brz i jeftin lijek.
Ako se za lososa tvrdi da je hranjen prirodnim astaksantinom, moglo bi biti da je zapravo dobio visokokvalitetni astaksantin iz mikroalgi. No, mnogo je vjerojatnije da se radi o astaksantinu iz genetski modificiranog kvasca Phaffia, jer je znatno jeftiniji od astaksantina iz alge.
Ima li astaksantin nuspojave?
Neki temeljno izvrsni antioksidansi mogu potencijalno naštetiti tijelu iznenadnim izazivanjem oksidativnog stresa umjesto da ga eliminiraju. Ovi kritični antioksidansi uključuju npr. B. beta-karoten, likopen i zeaksantin. Čak i uobičajeni antioksidansi poput vitamina C, vitamina E i cinka također mogu uzrokovati oksidativni stres.
Kaže se da su prooksidativni. To je slučaj kada se daju u velikim količinama u sintetskom obliku i kao pojedinačne tvari. U takozvanoj Finskoj studiji, primjerice, to se moglo lijepo uočiti. Tamo bi teške pušače trebalo zaštititi od raka pluća sintetskim beta-karotenom. Bio je suprotan slučaj. Stopa raka je čak porasla.
Međutim, zbog svoje posebne molekularne strukture, astaksantin nikada nema pro-oksidativni učinak, te je u tom pogledu superiorniji od drugih karotenoida i antioksidansa.
Jedina moguća neželjena pojava koju bi astaksantin mogao izazvati bila bi blago narančasta boja dlanova i tabana – ali samo ako se preporučena dnevna doza od 4 do 12 miligrama daleko premaši. To je slučaj jer se astaksantin skladišti u koži – što je u osnovi poželjno, npr. B. zaštita kože od sunca. Međutim, nova boja nema negativan učinak na zdravlje.
Naravno, u vrlo rijetkim slučajevima uvijek su moguće individualne netolerancije poput gastrointestinalnih ili kožnih problema.
