Okus korijandera mnogi ljudi doživljavaju kao neugodno "sapunast". Istovremeno, znatno više ljudi smatra ugodnim miris začinske biljke. No, potpuno drugačija percepcija nije samo pitanje ukusa, već vjerojatno i genetike.
Barem tako govore rezultati istraživanja iz SAD-a. Određeni dio genoma odgovoran je za izgradnju olfaktornog receptora za koji se smatra da reagira na određene kemijske spojeve koji se nalaze u velikim količinama u cilantru. Odgovorni gen, a time i receptor, dostupni su u dvije različite varijante. Čini se da je zbog jedne od njih ljudima osobito vjerojatno da će okus cilantra biti neugodan i sapunast.
Odbojnost prema korijanderu neravnomjerno je raspoređena na međunarodnoj razini: u jugoistočnoj Aziji i na Bliskom istoku, gdje se biljka posebno često koristi, samo oko 3 posto stanovništva ne voli okus. Prema studiji, u Europi je najmanje 17 posto.
Pogođene osobe stoga ne mogu imati koristi od svestranosti korijandera. Poput peršina, na primjer, biljka se koristi kao pojačivač okusa, a ujedno i kao ukras. Mnogim jelima daje pikantnu svježinu kada se doda neposredno prije posluživanja. Sjemenke korijandera obično imaju trpku, ljutu slatkoću i koriste se, na primjer, u curryjima. Korijen korijandera, s druge strane, čest je u azijskoj kuhinji i koristi se na sličan način kao korijen peršina.